Uvodne napomene za početnika na tečaju kontemplativne molitve koje su važne za uspjeh tečaja.
Šutnja
Temeljni elementi vježbe su šutnja i sjedenje. Šutnja je više nego ne govoriti. Ona mora doći iznutra. Šutimo zato što hoćemo, a ne zato što moramo. Šutnja je slušati, osluškivati, upustiti se u ovaj sadašnji trenutak u kojem disanje dolazi i prolazi. Nepotrebnim razgovorom priječim svoj duhovni rast i rast drugih.
Sabranost
Kontemplativni put jest biti u sadašnjem trenutku, a ne u jučer i u sutra. Biti u sada, u ovom koraku, u ovom udisaju i izdisaju, u ovoj gesti koju činim. Ljudi obično žive u prošlosti i u budućnosti. U sadašnjem trenutku ne postoji ni jedno ni drugo. Sadašnji trenutak je sakrament sadašnjeg trenutka (J. P. de Caussade).
Tjelesni rad
Rad i tjelesne vježbe, također, spadaju u našu molitvenu vježbu. Potpomažu boljoj cirkulaciji.To je posebice važno za one koji imaju teškoće s niskim tlakom i nesvjesticama kod ustajanja. Dobro je češće boraviti na svježem zraku, kretati se i baviti se tjelesnim radom.
Jelo i piće
Dobro je na tečaju manje jesti nego obično te malo osjetiti glad, recimo dobro bi bilo jesti 70 – 80 posto od uobičajene količine hrane. Tako se lakše podnose vježbe. Zato treba uzimati više tekućine (čajevi, sokovi i voda). Treba nastojati da za vrijeme jela bude što manja buka. „Jesti kad si gladan. Spavati kad si umoran. Odgovoriti kako pristoji potrebama i prilikama. To je prosvijetljen čovjek.“
Agresije
Na tečaju se često javljaju različite agresije. Smeta mi netko i nešto: npr. kako ovaj hoda, a onaj sjedi. Zašto onaj kašlje? Zašto je ovo ovakvo, a nije onakvo? Treba znati da agresije ne dolaze od drugoga. Agresije su u nama. Kad se pojave, treba ih posvijestiti i reći: U meni se javlja ta agresija i ta smetnja. Ja sam agresivan. To je ozbiljno. Svoju agresivnost prihvaćam kao stvarnost. Ako bude trebalo, kasnije ću neke stvari razjasniti. Sada ću se držati dnevnoga reda i sve to uključiti u svoju vježbu. Ne dopuštam da me nešto uznemiruje. Sve prihvaćam tako kako jest i uključujem u svoju molitvenu vježbu. Puštam sve tjeskobne brige i sve misli. Ostavljam probleme u kući, na poslu i studiju. Kad tečaj završi, imat ću vremena zabaviti se u miru sa svime. Nadam se da ću tada biti sposobniji susresti sve te teškoće na pravi način.
Teškoće
Teškoće, bolovi i trpljenje imaju smisla. Križ ima smisla. U potpun život čini i rađanje i umiranje, zdravlje i bolest, radost i žalost, uspjeh i neuspjeh. Treba učiti prihvaćati teškoće i promatrati ih s pozitivne strane. Što mi ova bol i ova teškoća poručuju? Što sam do sada zanemarivao u životu? Treba, također, omogućiti i drugima da se sami susretnu sa svojim teškoćama i znati ih gledati kako trpe.
Sudionici tečaja
Tečaj čine svi sudionici. Svi su zaslužni za uspjeh tečaja, a posebice oni koji izdrže i onda kad je teško i neizdrživo. Ako nema takvih, nema ni uspjeha na tečaju. Svima nam je potrebna strpljivost. Važno je uvijek biti kod sebe: kod sjedenja, hodanja, kod jela. Razvijati umijeće osluškivanja bez vrednovanja. Čisto promatranje. Ključ koji otvara nebo jest čežnja i prazne ruke. Čovjek ne može sam sebi dati smisao života, jer nitko ne može sebi dati ono što nema, nego može otkriti ono što već ima kao dar. Na tečaju zajedno idemo putem prema Bogu.
Šutnja
Temeljni elementi vježbe su šutnja i sjedenje. Šutnja je više nego ne govoriti. Ona mora doći iznutra. Šutimo zato što hoćemo, a ne zato što moramo. Šutnja je slušati, osluškivati, upustiti se u ovaj sadašnji trenutak u kojem disanje dolazi i prolazi. Nepotrebnim razgovorom priječim svoj duhovni rast i rast drugih.
Sabranost
Kontemplativni put jest biti u sadašnjem trenutku, a ne u jučer i u sutra. Biti u sada, u ovom koraku, u ovom udisaju i izdisaju, u ovoj gesti koju činim. Ljudi obično žive u prošlosti i u budućnosti. U sadašnjem trenutku ne postoji ni jedno ni drugo. Sadašnji trenutak je sakrament sadašnjeg trenutka (J. P. de Caussade).
Tjelesni rad
Rad i tjelesne vježbe, također, spadaju u našu molitvenu vježbu. Potpomažu boljoj cirkulaciji.To je posebice važno za one koji imaju teškoće s niskim tlakom i nesvjesticama kod ustajanja. Dobro je češće boraviti na svježem zraku, kretati se i baviti se tjelesnim radom.
Jelo i piće
Dobro je na tečaju manje jesti nego obično te malo osjetiti glad, recimo dobro bi bilo jesti 70 – 80 posto od uobičajene količine hrane. Tako se lakše podnose vježbe. Zato treba uzimati više tekućine (čajevi, sokovi i voda). Treba nastojati da za vrijeme jela bude što manja buka. „Jesti kad si gladan. Spavati kad si umoran. Odgovoriti kako pristoji potrebama i prilikama. To je prosvijetljen čovjek.“
Agresije
Na tečaju se često javljaju različite agresije. Smeta mi netko i nešto: npr. kako ovaj hoda, a onaj sjedi. Zašto onaj kašlje? Zašto je ovo ovakvo, a nije onakvo? Treba znati da agresije ne dolaze od drugoga. Agresije su u nama. Kad se pojave, treba ih posvijestiti i reći: U meni se javlja ta agresija i ta smetnja. Ja sam agresivan. To je ozbiljno. Svoju agresivnost prihvaćam kao stvarnost. Ako bude trebalo, kasnije ću neke stvari razjasniti. Sada ću se držati dnevnoga reda i sve to uključiti u svoju vježbu. Ne dopuštam da me nešto uznemiruje. Sve prihvaćam tako kako jest i uključujem u svoju molitvenu vježbu. Puštam sve tjeskobne brige i sve misli. Ostavljam probleme u kući, na poslu i studiju. Kad tečaj završi, imat ću vremena zabaviti se u miru sa svime. Nadam se da ću tada biti sposobniji susresti sve te teškoće na pravi način.
Teškoće
Teškoće, bolovi i trpljenje imaju smisla. Križ ima smisla. U potpun život čini i rađanje i umiranje, zdravlje i bolest, radost i žalost, uspjeh i neuspjeh. Treba učiti prihvaćati teškoće i promatrati ih s pozitivne strane. Što mi ova bol i ova teškoća poručuju? Što sam do sada zanemarivao u životu? Treba, također, omogućiti i drugima da se sami susretnu sa svojim teškoćama i znati ih gledati kako trpe.
Sudionici tečaja
Tečaj čine svi sudionici. Svi su zaslužni za uspjeh tečaja, a posebice oni koji izdrže i onda kad je teško i neizdrživo. Ako nema takvih, nema ni uspjeha na tečaju. Svima nam je potrebna strpljivost. Važno je uvijek biti kod sebe: kod sjedenja, hodanja, kod jela. Razvijati umijeće osluškivanja bez vrednovanja. Čisto promatranje. Ključ koji otvara nebo jest čežnja i prazne ruke. Čovjek ne može sam sebi dati smisao života, jer nitko ne može sebi dati ono što nema, nego može otkriti ono što već ima kao dar. Na tečaju zajedno idemo putem prema Bogu.