UMJERENOST U RADU I ODMORU
Dok je lovac u pustinji lovio divljač, sablaznio se vidjevši staroga oca Antuna kako se igra s braćom. Starac mu je slikovito objasnio kako se pustinjak mora ponekad odmarati u igri s braćom, te mu reče: ''Stavi strjelicu na luk i napni ga!'' Lovac napne luk. Nakon toga mu Antun ponovi: ''Napni još jače!'' I on napne jače. Starac i dalje poticaše: ''Napni još!'' Na to lovac reče: ''Napnem li previše, luk će puknuti.'' Tada ga starac pouči: ''Tako se to događa i u Božjem djelu. Budemo li braću gonili da se prekomjerno naprežu, brzo će sustati. Braći se, dakle, mora tu i tamo izići u susret.'' Kad je lovac to čuo, s velikom je korišću napustio staroga oca. A braća se vratiše na svoja mjesta utvrđena u dobru.
STAVI PRED BOGA SVOJU NEMOĆ I NAĆI ĆEŠ MIR
Ako je otac Agaton nešto vidio i srce mu htjelo o toj stvari suditi, samom je sebi govorio: ''Agatone, nemoj suditi!'' I tako mu se misao smirila.
Jedan brat se kod starog oca Agatona raspitivao o nečistoći. On mu je stvar objasnio: ''Hajde, stavi pred Boga svoju nemoć i naći ćeš mir.'
TREBA LIJEČITI SRDŽBU NA MJESTU NA KOJEM JESI
U jednom samostanu živio brat koji je često bio srdit. Reče on sebi: "Otići ću u osamu. Ako ne budem imao više nikoga s kim bih se mogao svađati, možda će se moja strast stišati." Kad se povukao u pustinju, stanovao je u pećini. Jednog dana mu se dogodi da je iz napunjenog vrča prolio slučajno malo vode. Kad je vrč napunio vodom drugi i treći put dogodila mu se ista nesreća. Tada je zgrabio vrč i razbio ga na komade. Kad je došao k sebi, spoznao je da ga je zaslijepio duh srdžbe. Rekao: "Gle, ovdje sam sām, ali me je srdžba opet zahvatila. Vratit ću se ponovno u svoj samostan, jer se svugdje moram boriti i podnositi i osloniti na Božju pomoć." Ustao je i vratio se na svoje prvotno mjesto.
KAD JE SLUŽBA BOŽJA ZAVRŠENA, PRESTALA JE I GROZNICA
Majka Teodora reče: ''Dobro je njegovati mir srca. Mudar čovjek vježba mir srca, a to je nešto veliko za djevicu i monaha. A naročito za one mlađe.
– Ali znaj, ako je čvrsta odluka usmjerena na mir srca, odmah dolazi onaj opaki i dušu opterećuje, baca je u negodovanje, malodušnost i uznemirujuće misli. On opterećuje tijelo slabunjavošću, smanjivanjem gipkosti, mlitavošću koljena i sviju udova, te on gubi snagu duše i tijela te rekne: 'Jer sam bolestan, ne mogu ići na službu Božju'. Ali ako smo budni, to se sve povoljno rješava.
Bijaše tako jedan monah koga je, kad se spremao na službu Božju, napala groznica, a u glavi je osjećao neku napetost. Tada je rekao samome sebi: 'Gle, ja sam bolestan i moglo bi se dogoditi da i umrem. Stoga ću, prije nego umrem, ustati i poći na zajedničku molitvu.' S tim mislima prisilio je sebe i pošao na službu Božju. Kad je služba završena, prestala je i groznica. Ponovno su ga napale ovakve misli, a on je ustao, otišao u zajednicu i tako nadvladao te misli.''
ASKEZA, ČISTOĆA SRCA I SAMILOST VODI K BOGU
Jednom je starom ocu Poimenu došao vrlo pobožni svjetovnjak. Poimen mu reče: ''Reci braći koju riječ!'' Svjetovnjak reče: ''Ja sam svjetovnjak, prodajem povrće i tako zarađujem. Kupujem jeftino, a prodajem skupo. Samo o Svetom pismu ne znam ništa govoriti. Ipak ću ispripovijedati jednu usporedbu.
Neki je čovjek rekao prijatelju: Imam želju vidjeti kralja, pođi sa mnom! Prijatelj mu odgovori: Ići ću s tobom do pola puta! On tada reče drugom prijatelju: Odvedi me kralju! Taj mu je rekao. Odvest ću te do kraljeva dvora! Napokon je rekao i trećem: Pođi sa mnom kralju. Taj odgovori: Idem i odvest ću te u palaču. Ondje ću stati, a ti govori i sam se odvedi kralju.''
Kad su ga zamolili da im protumači usporedbu, rekao je: Prvi je prijatelj askeza, ona dovodi do puta. Drugi prijatelj je čistoća srca, ona dovodi do neba. Treći je prijatelj samilost, koja dovodi do kralja, do Boga, s posvemašnjom sigurnošću.'' Braća su se, duhovno obogaćena, udaljila odande.
PONIZNOST POBJEĐUJE KUŠNJU
Jedanput je stari otac Makarije išao od jezera u svoju ćeliju noseći breme palminih grana. Sreo je zloga duha koji mu reče: ''Makarije, iz tebe izlazi neka velika snaga pa ti ne mogu ništa naškoditi! Gledaj, kad ti nešto radiš, to radim i ja. Kad ti postiš, postim i ja. Kad bdiješ, ja uopće ne spavam. U jednom me ipak pobjeđuješ!'' Tada ga otac Makarije upita: ''Što je to?'' Onaj mu odgovori: ''Tvoja poniznost. I zato ne mogu ništa protiv tebe učiniti!''
DOBRA RIJEČ ČINI I ZLE DOBRIMA
Stari otac Makarije se iz Sketske pustinje uspinjao na Nitrijsku goru. Kad se približio mjestu, reče svom učeniku: ''Pođi malo naprijed!'' Brat je požurio naprijed i sreo poganskoga svećenika Grka. Doviknuo mu je: ''Jao, tebi, zloduše kamo žuriš?'' Onaj se okrenu, izudara ga i polumrtva ostavi ležati na zemlji, i požuri dalje. Nakon što je malo poodmakao, srete ga otac Makarije i doviknu mu: ''Da si mi zdravo! Zdravo mi bio, patniče!'' Svećenik se zbog toga začudi, približi mu se i upita ga: ''Kakvo si dobro vidio na meni te si me tako oslovio?'' Starac je odgovorio: ''Vidio sam kako se uzalud mučiš.'' Svećenik mu odvrati: ''Tvoj me je pozdrav pogodio. Spoznao sam da pripadaš Bogu, ali jedan, opaki monah, sreo me i vrijeđao, i ja sam ga na smrt izmlatio.'' Starac spoznade da je to bio njegov učenik. Svećenik mu je obujmio noge i rekao: ''Neću te pustiti, dok me ne zamonašiš!'' Uspeše se gore gdje je ležao monah, podigoše ga na ramena i odnesoše u zajednicu na gori. Kad braća ugledaše svećenika, bijahu izvan sebe. Učiniše ga monahom, a mnogi pogani postadoše kršćanima. Na to otac Makarije rekne pouku: Zla riječ i dobre učini zlima, a dobra riječ čini i zle dobrima.''
NAJLJEPŠA MOLITVA
Pobožni i neuki seljak nije mogao naučiti napamet nijednu molitvu. Zato je stalno čitao jednu te istu molitvu sa staroga papira koji je uvijek nosio sa sobom. Jednoga dana, polazeći na posao, zaboravio je list s molitvom ponijeti sa sobom. Budući da nije mogao provesti dan bez molitve dobromu Bogu, zaustavi se pokraj nekoga stabla i reče: ''Gospodine, ti znaš da ja nisam sposoban izreći nijednu molitvu. Molitva koju sam ti čitao s onoga staroga lista sastavljena je od mnogo slova iz abecede. Evo, ja ću ti više puta izgovoriti sva slova abecede kako ih se sjetim. Ti povezuj slova u molitvu koja ti se sviđa.
Toga dana ubilježena je najljepša molitva Bogu upućena sa zemlje.
Kad u molitvi staneš pred Boga, neka tvoja misao bude jednostavna kao u maloga djeteta koje ne zna govoriti. Ne izgovaraj pred Bogom mudre riječi. Približi mu se s jednostavnom misli… (Izak iz Ninive)
UČITELJ OSTAO SAM U ZATVORU
Mudri učitelj je posebice suosjećao sa zatvorenicima. Često je posjećivao najsiromašnije zatvorenike i nosio im pomoć. Mnogi su postali kradljivci jer su imali nesretno djetinjstvo. Učitelj se domislio kako će zatvorenike izvući iz zatvora. Sam bi svjesno prekršio neki zakonski propis i dospio bi u zatvor među kažnjenike. Boraveći s njima poučavao ih je uljudnom ponašanju. Svi su ga zavoljeli i rado bi ga slušali. U zatvoru se učitelj uzorno ponašao i ubrzo bi bio otpušten. Kroz to vrijeme bili bi otpušteni i neki zatvorenici zbog dobrog ponašanja. Učitelj bi opet prekršio neki zakon i ponovilo bi se kao i prije. Na kraju je učitelj ostao sam u zatvoru.
NEDOSTAJE ISKRA
Rabi Balšem svojim je učenicima pripovijedao sljedeću priču:
''Želite li znati što je hasidizam? Znate li priču o kovaču koji je htio biti samostalan? Kupio je nakovanj, čekić i viganj (kovački mijeh). Dao se na posao, ali uzalud! U kovačnici se nije ništa pomaknulo. Tada mu je rekao stari kovač kojega je molio za savjet: Ti imaš sve što je potrebito, samo nemaš iskru. Iskra, to je hasidizam!''
KAKO JE MUDRAC IZLIJEČIO PRINCA
Rabi Nachman pripovijedaše čarobne hasidske priče. Govorio je svojim prijateljima: ''Iz mojih priča učinite molitve. Molitve, a ne relikvije.''
Evo jedne njegove priče:
U dalekoj zemlji živio kraljević koji je izgubio razum i bio uvjeren da je puran. Čučao je ispod stola posve gol. Odbijao je jesti kraljevska jela koja su donosili u zlatnom posuđu. Samo je jeo žitarice koje jedu purani. Očajni kralj pozvao je najbolje liječnike i specijaliste. Svi su izjavili da ne mogu ništa pomoći. Pozvao je i čarobnjake, monahe, i čudotvorne iscjelitelje; sve bijaše uzalud.
Jednoga dana dođe neki mudrac na kraljev dvor te stidljivo reče:
''Vjerujem da mogu izliječiti kraljevića. Dopuštate li mi da pokušam?''
Kralj pristade. Mudrac na iznenađenje sviju, odloži svoju odjeću, uvuče se pod stol kraljeviću, i poče kvocati kao puran. Princ ga sumnjičavo upita:
''Tko si ti? Što ovdje radiš?''
Mudrac uzvrati: ''A, ti? Tko si ti? Što ti tu radiš?''
''Zar ne vidiš? Ja sam puran!''
''Ma nije moguće! Kako je neobično sresti te ovdje!''
''Kako to, neobično?''
''Što kako? Zar zaista ne vidiš? Zar ne vidiš, da sam i ja puran? – Puran kao i ti!''
Obojica sklope prijateljstvo i zakunu se da će odsada uvijek biti zajedno. I poče mudrac liječiti svojim primjerom. Prije svega obuče košulju. Princ nije vjerovao svojim očima.
''Jesi li poludio? Jesi li zaboravio tko si? Zar želiš biti čovjek?''
Mudrac odvrati umirujućim tonom: ''Znaš, ne vjeruj da puran koji se oblači kao čovjek, prestaje biti puran.'' Princ se smiri.
Sljedeći dan obojica se odjenuše posve normalno. Mudrac donese hranu iz kraljeve kuhinje. Princ je protestirao:
''Što to radiš, nesretniče! Zar želiš jesti kao i oni?'' Njegov prijatelj ga umiri:
''Ne vjeruj da puran koji jede kao ljudi za stolom, prestaje biti to što jest. Ne vjeruj da puran, ako se ponaša kao čovjek, time postaje čovjek. Ti možeš zajedno s ljudima, u ljudskom svijetu sve raditi, a ipak ostati puran, što jesi.''
Kraljević se dao uvjeriti i opet je živio kao kraljević.
RABIJU NE MOŽE KLEVETA NARUŠITI MIR
Rabi Izak iz Workia pokušava uspostaviti mir između različitih skupina. Na ogovaranja i klevete protiv sebe, reagirao je najčešće šutnjom. Nikada se zbog toga nije srdio, niti dao isprovocirati. Uvijek je uzvraćao sa smiješkom, i prema klevetnicima i neprijateljima bijaše velikodušan.
Jednoga dana javljeno mu je da se u Workiu nalazi specijalist za izmišljanje glasina. Ubacuje se među vjernike, tražeći dokaze protiv njega i klevećući ga. Rabi Izak ga pozove k sebi, te mu reče: ''Ti raznosiš glasine o mojim zlim djelima. Što se toga tiče, ja znam o tome više od tebe. Sjedni i dobro me slušaj. Ja ću ti o sebi ispričati stvari koje su gore od svega što ti o meni širiš…''
SIROMAŠNI BOGATAŠ
Rabiju dođe jednom neki bogataš. Njihov razgovor potraja prilično dugo.
Zatim dođe na razgovor siromah koga rabi otpusti već nakon nekoliko minuta. Uvidjevši to siromah se osjeti zapostavljenim i optuži rabija što je bogatašu posvetio mnogo vremena dok siromahe otpušta nakon kratkog razgovora. Zar ne bi morali biti pred rabijem svi Židovi jednaki?
"Sigurno, imaš pravo", odgovori mu rabi. "Stvar je u tome, što kod tebe odmah vidim da si siromašan čovjek pa te ne moram dugo pitati. Ali onaj se držao za bogata, plemenita čovjeka. Morao sam ga dugo ispitivati da spozna da je on samo bijednik."
MASAŽA ZDRAVE NOGE
Abram i Moše idu na masažu zbog išijasa.
Dvojica braće masera polegli su pacijente na dva ležaja, jedan pokraj drugoga, i započeli s masažom.
Za vrijeme masaže, Abram se smijao, a Moše jaukao od bolova.
Nakon terapije, upita Moše Abrama: ''Kako si se mogao smijati, dok sam ja jaukao od bolova?''
Abraham odgovori: ''Shvati, nisam tolika budala da mu dam bolesnu nogu!''
DARUJEM ŠTO NEMAM
Nakon revolucije, Abram i Kain raspravljaju:
''Kaine, pretpostavimo da si ti bogat, a ja siromašan. Trebaš li dijeliti sa mnom svoju imovinu?''
''Imaš pravo, Abrame.''
''Ti imaš dva konja, trebaš mi dati jednoga.''
''To je po zakonu revolucije, Abrame.''
''Ti imaš dvije krave, znači trebaš mi dati jednu.''
''To kaže revolucija, Abrame.''
''Ti imaš dvije kokoši, dakle meni moraš dati jednu.''
''Ne! Ni u kom slučaju, Abrame.''
''Kako ne? Rekao si da bi mi dao drugoga konja i drugu kravu. Zašto mi ne želiš dati kokoš?''
''Stoga što ja imam samo jednoga konja i jednu kravu, a dvije kokoši.''
Priče su preuzete iz knjige fra Mladena Hercega Škrinja mudrosti
Dok je lovac u pustinji lovio divljač, sablaznio se vidjevši staroga oca Antuna kako se igra s braćom. Starac mu je slikovito objasnio kako se pustinjak mora ponekad odmarati u igri s braćom, te mu reče: ''Stavi strjelicu na luk i napni ga!'' Lovac napne luk. Nakon toga mu Antun ponovi: ''Napni još jače!'' I on napne jače. Starac i dalje poticaše: ''Napni još!'' Na to lovac reče: ''Napnem li previše, luk će puknuti.'' Tada ga starac pouči: ''Tako se to događa i u Božjem djelu. Budemo li braću gonili da se prekomjerno naprežu, brzo će sustati. Braći se, dakle, mora tu i tamo izići u susret.'' Kad je lovac to čuo, s velikom je korišću napustio staroga oca. A braća se vratiše na svoja mjesta utvrđena u dobru.
STAVI PRED BOGA SVOJU NEMOĆ I NAĆI ĆEŠ MIR
Ako je otac Agaton nešto vidio i srce mu htjelo o toj stvari suditi, samom je sebi govorio: ''Agatone, nemoj suditi!'' I tako mu se misao smirila.
Jedan brat se kod starog oca Agatona raspitivao o nečistoći. On mu je stvar objasnio: ''Hajde, stavi pred Boga svoju nemoć i naći ćeš mir.'
TREBA LIJEČITI SRDŽBU NA MJESTU NA KOJEM JESI
U jednom samostanu živio brat koji je često bio srdit. Reče on sebi: "Otići ću u osamu. Ako ne budem imao više nikoga s kim bih se mogao svađati, možda će se moja strast stišati." Kad se povukao u pustinju, stanovao je u pećini. Jednog dana mu se dogodi da je iz napunjenog vrča prolio slučajno malo vode. Kad je vrč napunio vodom drugi i treći put dogodila mu se ista nesreća. Tada je zgrabio vrč i razbio ga na komade. Kad je došao k sebi, spoznao je da ga je zaslijepio duh srdžbe. Rekao: "Gle, ovdje sam sām, ali me je srdžba opet zahvatila. Vratit ću se ponovno u svoj samostan, jer se svugdje moram boriti i podnositi i osloniti na Božju pomoć." Ustao je i vratio se na svoje prvotno mjesto.
KAD JE SLUŽBA BOŽJA ZAVRŠENA, PRESTALA JE I GROZNICA
Majka Teodora reče: ''Dobro je njegovati mir srca. Mudar čovjek vježba mir srca, a to je nešto veliko za djevicu i monaha. A naročito za one mlađe.
– Ali znaj, ako je čvrsta odluka usmjerena na mir srca, odmah dolazi onaj opaki i dušu opterećuje, baca je u negodovanje, malodušnost i uznemirujuće misli. On opterećuje tijelo slabunjavošću, smanjivanjem gipkosti, mlitavošću koljena i sviju udova, te on gubi snagu duše i tijela te rekne: 'Jer sam bolestan, ne mogu ići na službu Božju'. Ali ako smo budni, to se sve povoljno rješava.
Bijaše tako jedan monah koga je, kad se spremao na službu Božju, napala groznica, a u glavi je osjećao neku napetost. Tada je rekao samome sebi: 'Gle, ja sam bolestan i moglo bi se dogoditi da i umrem. Stoga ću, prije nego umrem, ustati i poći na zajedničku molitvu.' S tim mislima prisilio je sebe i pošao na službu Božju. Kad je služba završena, prestala je i groznica. Ponovno su ga napale ovakve misli, a on je ustao, otišao u zajednicu i tako nadvladao te misli.''
ASKEZA, ČISTOĆA SRCA I SAMILOST VODI K BOGU
Jednom je starom ocu Poimenu došao vrlo pobožni svjetovnjak. Poimen mu reče: ''Reci braći koju riječ!'' Svjetovnjak reče: ''Ja sam svjetovnjak, prodajem povrće i tako zarađujem. Kupujem jeftino, a prodajem skupo. Samo o Svetom pismu ne znam ništa govoriti. Ipak ću ispripovijedati jednu usporedbu.
Neki je čovjek rekao prijatelju: Imam želju vidjeti kralja, pođi sa mnom! Prijatelj mu odgovori: Ići ću s tobom do pola puta! On tada reče drugom prijatelju: Odvedi me kralju! Taj mu je rekao. Odvest ću te do kraljeva dvora! Napokon je rekao i trećem: Pođi sa mnom kralju. Taj odgovori: Idem i odvest ću te u palaču. Ondje ću stati, a ti govori i sam se odvedi kralju.''
Kad su ga zamolili da im protumači usporedbu, rekao je: Prvi je prijatelj askeza, ona dovodi do puta. Drugi prijatelj je čistoća srca, ona dovodi do neba. Treći je prijatelj samilost, koja dovodi do kralja, do Boga, s posvemašnjom sigurnošću.'' Braća su se, duhovno obogaćena, udaljila odande.
PONIZNOST POBJEĐUJE KUŠNJU
Jedanput je stari otac Makarije išao od jezera u svoju ćeliju noseći breme palminih grana. Sreo je zloga duha koji mu reče: ''Makarije, iz tebe izlazi neka velika snaga pa ti ne mogu ništa naškoditi! Gledaj, kad ti nešto radiš, to radim i ja. Kad ti postiš, postim i ja. Kad bdiješ, ja uopće ne spavam. U jednom me ipak pobjeđuješ!'' Tada ga otac Makarije upita: ''Što je to?'' Onaj mu odgovori: ''Tvoja poniznost. I zato ne mogu ništa protiv tebe učiniti!''
DOBRA RIJEČ ČINI I ZLE DOBRIMA
Stari otac Makarije se iz Sketske pustinje uspinjao na Nitrijsku goru. Kad se približio mjestu, reče svom učeniku: ''Pođi malo naprijed!'' Brat je požurio naprijed i sreo poganskoga svećenika Grka. Doviknuo mu je: ''Jao, tebi, zloduše kamo žuriš?'' Onaj se okrenu, izudara ga i polumrtva ostavi ležati na zemlji, i požuri dalje. Nakon što je malo poodmakao, srete ga otac Makarije i doviknu mu: ''Da si mi zdravo! Zdravo mi bio, patniče!'' Svećenik se zbog toga začudi, približi mu se i upita ga: ''Kakvo si dobro vidio na meni te si me tako oslovio?'' Starac je odgovorio: ''Vidio sam kako se uzalud mučiš.'' Svećenik mu odvrati: ''Tvoj me je pozdrav pogodio. Spoznao sam da pripadaš Bogu, ali jedan, opaki monah, sreo me i vrijeđao, i ja sam ga na smrt izmlatio.'' Starac spoznade da je to bio njegov učenik. Svećenik mu je obujmio noge i rekao: ''Neću te pustiti, dok me ne zamonašiš!'' Uspeše se gore gdje je ležao monah, podigoše ga na ramena i odnesoše u zajednicu na gori. Kad braća ugledaše svećenika, bijahu izvan sebe. Učiniše ga monahom, a mnogi pogani postadoše kršćanima. Na to otac Makarije rekne pouku: Zla riječ i dobre učini zlima, a dobra riječ čini i zle dobrima.''
NAJLJEPŠA MOLITVA
Pobožni i neuki seljak nije mogao naučiti napamet nijednu molitvu. Zato je stalno čitao jednu te istu molitvu sa staroga papira koji je uvijek nosio sa sobom. Jednoga dana, polazeći na posao, zaboravio je list s molitvom ponijeti sa sobom. Budući da nije mogao provesti dan bez molitve dobromu Bogu, zaustavi se pokraj nekoga stabla i reče: ''Gospodine, ti znaš da ja nisam sposoban izreći nijednu molitvu. Molitva koju sam ti čitao s onoga staroga lista sastavljena je od mnogo slova iz abecede. Evo, ja ću ti više puta izgovoriti sva slova abecede kako ih se sjetim. Ti povezuj slova u molitvu koja ti se sviđa.
Toga dana ubilježena je najljepša molitva Bogu upućena sa zemlje.
Kad u molitvi staneš pred Boga, neka tvoja misao bude jednostavna kao u maloga djeteta koje ne zna govoriti. Ne izgovaraj pred Bogom mudre riječi. Približi mu se s jednostavnom misli… (Izak iz Ninive)
UČITELJ OSTAO SAM U ZATVORU
Mudri učitelj je posebice suosjećao sa zatvorenicima. Često je posjećivao najsiromašnije zatvorenike i nosio im pomoć. Mnogi su postali kradljivci jer su imali nesretno djetinjstvo. Učitelj se domislio kako će zatvorenike izvući iz zatvora. Sam bi svjesno prekršio neki zakonski propis i dospio bi u zatvor među kažnjenike. Boraveći s njima poučavao ih je uljudnom ponašanju. Svi su ga zavoljeli i rado bi ga slušali. U zatvoru se učitelj uzorno ponašao i ubrzo bi bio otpušten. Kroz to vrijeme bili bi otpušteni i neki zatvorenici zbog dobrog ponašanja. Učitelj bi opet prekršio neki zakon i ponovilo bi se kao i prije. Na kraju je učitelj ostao sam u zatvoru.
NEDOSTAJE ISKRA
Rabi Balšem svojim je učenicima pripovijedao sljedeću priču:
''Želite li znati što je hasidizam? Znate li priču o kovaču koji je htio biti samostalan? Kupio je nakovanj, čekić i viganj (kovački mijeh). Dao se na posao, ali uzalud! U kovačnici se nije ništa pomaknulo. Tada mu je rekao stari kovač kojega je molio za savjet: Ti imaš sve što je potrebito, samo nemaš iskru. Iskra, to je hasidizam!''
KAKO JE MUDRAC IZLIJEČIO PRINCA
Rabi Nachman pripovijedaše čarobne hasidske priče. Govorio je svojim prijateljima: ''Iz mojih priča učinite molitve. Molitve, a ne relikvije.''
Evo jedne njegove priče:
U dalekoj zemlji živio kraljević koji je izgubio razum i bio uvjeren da je puran. Čučao je ispod stola posve gol. Odbijao je jesti kraljevska jela koja su donosili u zlatnom posuđu. Samo je jeo žitarice koje jedu purani. Očajni kralj pozvao je najbolje liječnike i specijaliste. Svi su izjavili da ne mogu ništa pomoći. Pozvao je i čarobnjake, monahe, i čudotvorne iscjelitelje; sve bijaše uzalud.
Jednoga dana dođe neki mudrac na kraljev dvor te stidljivo reče:
''Vjerujem da mogu izliječiti kraljevića. Dopuštate li mi da pokušam?''
Kralj pristade. Mudrac na iznenađenje sviju, odloži svoju odjeću, uvuče se pod stol kraljeviću, i poče kvocati kao puran. Princ ga sumnjičavo upita:
''Tko si ti? Što ovdje radiš?''
Mudrac uzvrati: ''A, ti? Tko si ti? Što ti tu radiš?''
''Zar ne vidiš? Ja sam puran!''
''Ma nije moguće! Kako je neobično sresti te ovdje!''
''Kako to, neobično?''
''Što kako? Zar zaista ne vidiš? Zar ne vidiš, da sam i ja puran? – Puran kao i ti!''
Obojica sklope prijateljstvo i zakunu se da će odsada uvijek biti zajedno. I poče mudrac liječiti svojim primjerom. Prije svega obuče košulju. Princ nije vjerovao svojim očima.
''Jesi li poludio? Jesi li zaboravio tko si? Zar želiš biti čovjek?''
Mudrac odvrati umirujućim tonom: ''Znaš, ne vjeruj da puran koji se oblači kao čovjek, prestaje biti puran.'' Princ se smiri.
Sljedeći dan obojica se odjenuše posve normalno. Mudrac donese hranu iz kraljeve kuhinje. Princ je protestirao:
''Što to radiš, nesretniče! Zar želiš jesti kao i oni?'' Njegov prijatelj ga umiri:
''Ne vjeruj da puran koji jede kao ljudi za stolom, prestaje biti to što jest. Ne vjeruj da puran, ako se ponaša kao čovjek, time postaje čovjek. Ti možeš zajedno s ljudima, u ljudskom svijetu sve raditi, a ipak ostati puran, što jesi.''
Kraljević se dao uvjeriti i opet je živio kao kraljević.
RABIJU NE MOŽE KLEVETA NARUŠITI MIR
Rabi Izak iz Workia pokušava uspostaviti mir između različitih skupina. Na ogovaranja i klevete protiv sebe, reagirao je najčešće šutnjom. Nikada se zbog toga nije srdio, niti dao isprovocirati. Uvijek je uzvraćao sa smiješkom, i prema klevetnicima i neprijateljima bijaše velikodušan.
Jednoga dana javljeno mu je da se u Workiu nalazi specijalist za izmišljanje glasina. Ubacuje se među vjernike, tražeći dokaze protiv njega i klevećući ga. Rabi Izak ga pozove k sebi, te mu reče: ''Ti raznosiš glasine o mojim zlim djelima. Što se toga tiče, ja znam o tome više od tebe. Sjedni i dobro me slušaj. Ja ću ti o sebi ispričati stvari koje su gore od svega što ti o meni širiš…''
SIROMAŠNI BOGATAŠ
Rabiju dođe jednom neki bogataš. Njihov razgovor potraja prilično dugo.
Zatim dođe na razgovor siromah koga rabi otpusti već nakon nekoliko minuta. Uvidjevši to siromah se osjeti zapostavljenim i optuži rabija što je bogatašu posvetio mnogo vremena dok siromahe otpušta nakon kratkog razgovora. Zar ne bi morali biti pred rabijem svi Židovi jednaki?
"Sigurno, imaš pravo", odgovori mu rabi. "Stvar je u tome, što kod tebe odmah vidim da si siromašan čovjek pa te ne moram dugo pitati. Ali onaj se držao za bogata, plemenita čovjeka. Morao sam ga dugo ispitivati da spozna da je on samo bijednik."
MASAŽA ZDRAVE NOGE
Abram i Moše idu na masažu zbog išijasa.
Dvojica braće masera polegli su pacijente na dva ležaja, jedan pokraj drugoga, i započeli s masažom.
Za vrijeme masaže, Abram se smijao, a Moše jaukao od bolova.
Nakon terapije, upita Moše Abrama: ''Kako si se mogao smijati, dok sam ja jaukao od bolova?''
Abraham odgovori: ''Shvati, nisam tolika budala da mu dam bolesnu nogu!''
DARUJEM ŠTO NEMAM
Nakon revolucije, Abram i Kain raspravljaju:
''Kaine, pretpostavimo da si ti bogat, a ja siromašan. Trebaš li dijeliti sa mnom svoju imovinu?''
''Imaš pravo, Abrame.''
''Ti imaš dva konja, trebaš mi dati jednoga.''
''To je po zakonu revolucije, Abrame.''
''Ti imaš dvije krave, znači trebaš mi dati jednu.''
''To kaže revolucija, Abrame.''
''Ti imaš dvije kokoši, dakle meni moraš dati jednu.''
''Ne! Ni u kom slučaju, Abrame.''
''Kako ne? Rekao si da bi mi dao drugoga konja i drugu kravu. Zašto mi ne želiš dati kokoš?''
''Stoga što ja imam samo jednoga konja i jednu kravu, a dvije kokoši.''
Priče su preuzete iz knjige fra Mladena Hercega Škrinja mudrosti