PRIKAZ KONTEMPLATIVNE MOLITVENE VJEŽBE
Da bi označila mjesto iz kojega molitva izvire, Pisma najčešće govore o srcu (više od tisuću puta). Srce je ono koje moli. Ako je srce daleko od Boga, molitveni je izraz isprazan. Srce je boravište gdje jesam, gdje stanujem (prema semitskom ili biblijskom izrazu: kamo se spuštam). Srce je naše skriveno središte, nedohvatno našem razumu i drugima; samo Duh Božji može ga proniknuti i spoznati.
Katekizam Katoličke Crkve
Opet ga upitaše učenici: "Oče, koji način života iziskuje najviše napora?" On im odgovori: "Oprostite mi, ali ja mislim da nema većeg napora od molitve Bogu. Jer, svaki put kada se čovjek hoće moliti, neprijatelji ga žele spriječiti znajući da ih ništa ne sputava doli molitva upućena Bogu. Kakav god način života čovjek odabere, bude li ustrajan, naći će počinka. No, moliti se znači boriti se do posljednjeg daha.''
Otac Agaton
1. Sjedi mirno, uspravno i opušteno. Zatvori oči ili ih drži napola otvorene. Diši prirodno. Prati kako disanje dolazi i prolazi.
2. Izaberi kratku riječ, kao na primjer: Abba, Bog moj, Isus, Šalom, Aleluja. U toj riječi je čežnja, predanje, ljubav i povjerenje u Boga.
3. Ponavljaj ili pjevaj u sebi svoju riječ ili posljednji samoglasnik kod izdisaja.
4. Ne razmišljaj o riječi! Uroni u riječ.
5. Ne opterećuj se radiš li vježbu pravilno. Smiri misli i osjećaje. Ako misli ''odlutaju'', usmjeri ih uvijek iznova na riječ ili disanje.
6. Osluškuj svoje tijelo. Ako se pojave bolovi, uroni u bol umjesto borbe protiv boli. Opusti se u boli. Ophodi sa boli pozitivno i ljubazno. Vježbaj s radosnom opuštenošću.
7. Ivan od Križa preporuča vježbu koju zove ljubavna pozornost. To znači prihvatiti sebe u svakom trenutku onakvim kakav si. U to spada i prihvaćanje neugodnih osjećaja kao na primjer: strah. Strah ne treba potiskivati, ali se sa strahom ne treba identificirati.
8. Treba se svim silama upustiti u vježbu, i sve drugo pustiti. Svim silama znači više osluškivati nego činiti. Treba nastaviti vježbu i onda kad ti se čini da više ne moliš.
9. Ostani u molitvenoj vježbi 25 minuta sjedeći nepokretno.
10. Vježbaj molitvenu vježbu jednom do dva puta dnevno. Možeš nastaviti vježbu i u slobodno vrijeme dok radiš, hodaš, čekaš, ili u bolesti kad ne možeš spavati. Ovaj molitveni put je doživotan put. Tko ustraje s vježbom na putu, put će ga promijeniti.
Da bi označila mjesto iz kojega molitva izvire, Pisma najčešće govore o srcu (više od tisuću puta). Srce je ono koje moli. Ako je srce daleko od Boga, molitveni je izraz isprazan. Srce je boravište gdje jesam, gdje stanujem (prema semitskom ili biblijskom izrazu: kamo se spuštam). Srce je naše skriveno središte, nedohvatno našem razumu i drugima; samo Duh Božji može ga proniknuti i spoznati.
Katekizam Katoličke Crkve
Opet ga upitaše učenici: "Oče, koji način života iziskuje najviše napora?" On im odgovori: "Oprostite mi, ali ja mislim da nema većeg napora od molitve Bogu. Jer, svaki put kada se čovjek hoće moliti, neprijatelji ga žele spriječiti znajući da ih ništa ne sputava doli molitva upućena Bogu. Kakav god način života čovjek odabere, bude li ustrajan, naći će počinka. No, moliti se znači boriti se do posljednjeg daha.''
Otac Agaton
1. Sjedi mirno, uspravno i opušteno. Zatvori oči ili ih drži napola otvorene. Diši prirodno. Prati kako disanje dolazi i prolazi.
2. Izaberi kratku riječ, kao na primjer: Abba, Bog moj, Isus, Šalom, Aleluja. U toj riječi je čežnja, predanje, ljubav i povjerenje u Boga.
3. Ponavljaj ili pjevaj u sebi svoju riječ ili posljednji samoglasnik kod izdisaja.
4. Ne razmišljaj o riječi! Uroni u riječ.
5. Ne opterećuj se radiš li vježbu pravilno. Smiri misli i osjećaje. Ako misli ''odlutaju'', usmjeri ih uvijek iznova na riječ ili disanje.
6. Osluškuj svoje tijelo. Ako se pojave bolovi, uroni u bol umjesto borbe protiv boli. Opusti se u boli. Ophodi sa boli pozitivno i ljubazno. Vježbaj s radosnom opuštenošću.
7. Ivan od Križa preporuča vježbu koju zove ljubavna pozornost. To znači prihvatiti sebe u svakom trenutku onakvim kakav si. U to spada i prihvaćanje neugodnih osjećaja kao na primjer: strah. Strah ne treba potiskivati, ali se sa strahom ne treba identificirati.
8. Treba se svim silama upustiti u vježbu, i sve drugo pustiti. Svim silama znači više osluškivati nego činiti. Treba nastaviti vježbu i onda kad ti se čini da više ne moliš.
9. Ostani u molitvenoj vježbi 25 minuta sjedeći nepokretno.
10. Vježbaj molitvenu vježbu jednom do dva puta dnevno. Možeš nastaviti vježbu i u slobodno vrijeme dok radiš, hodaš, čekaš, ili u bolesti kad ne možeš spavati. Ovaj molitveni put je doživotan put. Tko ustraje s vježbom na putu, put će ga promijeniti.