OBLAK NEZNANJA
Kako znati jesmo li pozvani na kontemplativni put? Kako ući u kontemplativnu molitvu? Koje nas teškoće, sumnje i zamke pritom očekuju? Koje su razlike između aktivnog i kontemplativnog života? Koji put u životu slijediti: Martin, aktivni, ili Marijin, kontemplativni put ljubavi? – samo su neka pitanja na koje nam odgovor nudi nepoznati pisac Oblaka neznanja i Knjige povjerljivih savjeta iz četrnaestog stoljeća. Nagađa se da je djelo napisao kartuzijanac iz opatije u Yorkshireu u Engleskoj oko 1390., no do danas nije otkriven njegov identitet. Taj nepoznati monah oprezno, korak po korak, ali jasnim, živim jezikom, bez okolišanja i s mnogo humora, uvodi u kršćansku kontemplativnu praksu 24-godišnjeg mladića kojega je Bog pozvao na život u pustinjaštvu i čistome motrenju ili kontemplaciji. Pritom preuzima simboliku oblaka, čest u kršćanskoj mistici, čiji je izvor u Mojsijevu susretu s Bogom na Sinaju (Izl 16,10).
Nepoznati autor razlikuje „oblak neznanja“ od „oblaka zaborava“. Kad čovjek krene kontemplativnim putem, svjestan je da će njegov um naići samo na „tamu kao oblak, oblak neznanja“, da umom ne može spoznati tajanstvenu stvarnost Boga, odnosno da ga od te spoznaje dijeli neprobojan oblak neznanja koji može razastrti samo ljubav. Međutim, poučava pisac, „upoznaj se s tom tamom. (...) Jer, ako se u ovom životu nadaš osjetiti i vidjeti Boga kakav on u sebi jest, to mora biti unutar te tame i toga oblaka“. Da bi se to uspjelo, „da bi um posve zašutio i srce se oslobodilo svoje žudnje“, sve pojmovno, ljudsko ili božansko, čak i razmišljanje o Bogu, mora se „propustiti ispod oblaka zaborava“. Pisac dalje nudi upute onima koji već imaju iskustva s kontemplacijom i upozorava na zamke u koje mogu upasti neiskusni a ambiciozni početnici: Neiskusan novak u Božjoj školi (...) tako popušta podbadan smionošću i pretpostavkom, napušta prerano poniznu molitvu i duhovnu stegu te započinje (kako si zamišlja) čin kontemplacije. Ako zaista u tom ustraje, (...) to je ravna staza u smrt tijela i duše, jer je to skretanje s puta, koja vodi u bezumlje.
Dobro je rečeno, da čovjek prirodno želi znati. Opet, istovremeno također je istina, da ga nikakva količina prirodnog ili stečenog znanja neće učiniti osjetljivim za duhovnu spoznaju Boga, jer je to čisti dar milosti. Pa tako te nukam: idi radije za spoznajom nego za znanjem. Zbog oholosti znanje može često prevariti, no ta skladna, vjerna ljubav neće te razočarati. Znanje je sklono pobuditi taštinu, dok ljubav gradi, oblikuje. Znanje je puno muke, a ljubav odmora…
Knjiga povjerljivih savjeta
Knjiga povjerljivih savjeta svojevrsni je nastavak Oblaka neznanja, upotpunjuje ga i produbljuje. Nepoznati pisac ponovno se obraća svom učeniku, koji je već odmaknuo na kontemplativnom putu, i upućuje ga u tajne izricanja Neizrecivoga, kako steći iskustvo čiste molitve, odnosno spoznaju da je Bog naš bitak, i ostvariti jedinstvo između duše i Boga u savršenoj ljubavi, što je bît i vrhunac kontemplativnog života. Od spoznaje vlastitog bitka navodi ga na zaranjanje u Božji bitak jer „Bog je tvoje bivstvovanje“, upućujući pritom na Krista, put koji vodi tom vrhuncu, punini života. Posljednji savjet koji daje svojem učeniku kontemplativcu iz 14. stoljeća, ali i svim bogotražiteljima, pa i onima našeg doba: Pa tako ustraj u kontemplativnom činu u poniznosti i velikoj želji, jer je to posao koji započinje tu na zemlji, ali nastavit će se bez kraja u vječnosti. Molim se da svemoćni Isus donese tebi radost i onima koje je otkupio svojom predragocjenom krvlju za tu slavu.
Kako znati jesmo li pozvani na kontemplativni put? Kako ući u kontemplativnu molitvu? Koje nas teškoće, sumnje i zamke pritom očekuju? Koje su razlike između aktivnog i kontemplativnog života? Koji put u životu slijediti: Martin, aktivni, ili Marijin, kontemplativni put ljubavi? – samo su neka pitanja na koje nam odgovor nudi nepoznati pisac Oblaka neznanja i Knjige povjerljivih savjeta iz četrnaestog stoljeća. Nagađa se da je djelo napisao kartuzijanac iz opatije u Yorkshireu u Engleskoj oko 1390., no do danas nije otkriven njegov identitet. Taj nepoznati monah oprezno, korak po korak, ali jasnim, živim jezikom, bez okolišanja i s mnogo humora, uvodi u kršćansku kontemplativnu praksu 24-godišnjeg mladića kojega je Bog pozvao na život u pustinjaštvu i čistome motrenju ili kontemplaciji. Pritom preuzima simboliku oblaka, čest u kršćanskoj mistici, čiji je izvor u Mojsijevu susretu s Bogom na Sinaju (Izl 16,10).
Nepoznati autor razlikuje „oblak neznanja“ od „oblaka zaborava“. Kad čovjek krene kontemplativnim putem, svjestan je da će njegov um naići samo na „tamu kao oblak, oblak neznanja“, da umom ne može spoznati tajanstvenu stvarnost Boga, odnosno da ga od te spoznaje dijeli neprobojan oblak neznanja koji može razastrti samo ljubav. Međutim, poučava pisac, „upoznaj se s tom tamom. (...) Jer, ako se u ovom životu nadaš osjetiti i vidjeti Boga kakav on u sebi jest, to mora biti unutar te tame i toga oblaka“. Da bi se to uspjelo, „da bi um posve zašutio i srce se oslobodilo svoje žudnje“, sve pojmovno, ljudsko ili božansko, čak i razmišljanje o Bogu, mora se „propustiti ispod oblaka zaborava“. Pisac dalje nudi upute onima koji već imaju iskustva s kontemplacijom i upozorava na zamke u koje mogu upasti neiskusni a ambiciozni početnici: Neiskusan novak u Božjoj školi (...) tako popušta podbadan smionošću i pretpostavkom, napušta prerano poniznu molitvu i duhovnu stegu te započinje (kako si zamišlja) čin kontemplacije. Ako zaista u tom ustraje, (...) to je ravna staza u smrt tijela i duše, jer je to skretanje s puta, koja vodi u bezumlje.
Dobro je rečeno, da čovjek prirodno želi znati. Opet, istovremeno također je istina, da ga nikakva količina prirodnog ili stečenog znanja neće učiniti osjetljivim za duhovnu spoznaju Boga, jer je to čisti dar milosti. Pa tako te nukam: idi radije za spoznajom nego za znanjem. Zbog oholosti znanje može često prevariti, no ta skladna, vjerna ljubav neće te razočarati. Znanje je sklono pobuditi taštinu, dok ljubav gradi, oblikuje. Znanje je puno muke, a ljubav odmora…
Knjiga povjerljivih savjeta
Knjiga povjerljivih savjeta svojevrsni je nastavak Oblaka neznanja, upotpunjuje ga i produbljuje. Nepoznati pisac ponovno se obraća svom učeniku, koji je već odmaknuo na kontemplativnom putu, i upućuje ga u tajne izricanja Neizrecivoga, kako steći iskustvo čiste molitve, odnosno spoznaju da je Bog naš bitak, i ostvariti jedinstvo između duše i Boga u savršenoj ljubavi, što je bît i vrhunac kontemplativnog života. Od spoznaje vlastitog bitka navodi ga na zaranjanje u Božji bitak jer „Bog je tvoje bivstvovanje“, upućujući pritom na Krista, put koji vodi tom vrhuncu, punini života. Posljednji savjet koji daje svojem učeniku kontemplativcu iz 14. stoljeća, ali i svim bogotražiteljima, pa i onima našeg doba: Pa tako ustraj u kontemplativnom činu u poniznosti i velikoj želji, jer je to posao koji započinje tu na zemlji, ali nastavit će se bez kraja u vječnosti. Molim se da svemoćni Isus donese tebi radost i onima koje je otkupio svojom predragocjenom krvlju za tu slavu.